Paučje
Selo Paučje nalazi se u zapadnom području Osječko-Baranjske županije iznad akumulacijskog jezera Borovik na 215 metara nadmorske visine. U Paučju se nalazi kuća za odmor Demode. Šumski putevi i makadam Paučju odaju izoliranost i reflektiraju njegovu povijest koju čini obrada zemlje i kultura življenja u starom seoskom duhu.
Sve učestaliji odlazak mladih ugradova te općenite migracije i iseljavanje utjecali su na značajan pad broja stanovnika ove prirodne oaze. Srećom, rodile su se nove ideje koje Paučje uvrštavaju u vikend naselja što ga čini iznimnom lokacijom za tjedni ili vikend odmor okruženim šumom i jezerom Borovik.
Taj potencijal prepoznale su i općine Drenje i Levanjska Varoš koje u svojim prostornim planovima i uređenjima općine podržavaju projekte ruralnog turizma koji sadržavaju: cikloturizam, sportsko-adrenalinski turizam, kampiranje, lov, ribolov te gljivarenje.
Trenutno najčešći oblik rekreacije u Paučju i Boroviku zasigurno je cikloturizam koji je rekreativni odabir velikog dijela posjetitelja. Vožnja biciklom kroz šumski makadam uz različite spustove pa sve do jezera Borovik oduševiti će svakog posjetitelja. U tome uvelike pomaže nedavno osmišljena biciklistička staza koja čini put oko samog jezera od 28 km te ulazi i prolazi kroz selo Paučje.
Posebnost malih slavonskih sredina je u očuvanju tradicijskog načina života iako je djelom uvjetovan povijesnim događajima i društvenim procesima.
Usprkos tome, njegovi žitelji vrijedno odrađuju svoju svakodnevnicu koja se odnosi na hranjenje životinja, obradu zemlje te proizvodnju domaćih suhomesnatih proizvoda, sira, likera, vina, sokova, džemova te domaćeg kruha.
Upravo takva lokacija i takav način života potencijalan su turistički sadržaj, a kada tome dodamo ciklo i sportsko-adrenalinski turizam možemo zaključiti kako područje Paučja i Borovika dugoročno može očekivati sve veći broj posjetitelja.
Povijest Paučja možemo promatrati još iz vremena srednjega vijeka kada je područje Slavonije bilo podijeljeno na feudalne posjede. S obzirom kako je jedna utvrda u blizini Paučja i Borovika bila u Đakovu, kontekst razvoja Paučja i isprva sela, a kasnije i jezera Borovik možemo pratiti na taj način.
Feudalni posjedi oko Đakova imali su svoja središta. Konkretno, najbliže sjedište feudalnog posjeda oko Paučja bilo je u Levanjskoj Varoši (8,8 km udaljenosti). Uloga većih feudalnih posjeda oko Đakova bilo je njegovo branjenje.
Pa tako utvrdu u Levanjskoj Varoši ubrajamo u nizinske barske utvrde koja je bila štićena vodenim opkopima i nasipima koje su vezane uz močvarne riječne doline istočnoga i središnjeg dijela Đakovštine.
Paralelno, utvrda u Paučju pripada skupini kombiniranih utvrda koje su planski bile smještene na istaknutim visokim položajima, na povrh ili u blizini voda u svrhu obrane i brze signalne komunikacije u slučaju ugroze.
Upravo je Osmanska ugroza krajem srednjeg vijeka u potpunosti promijenila izgled jugoistočne Europe, pa tako i Slavonije. Godine 1536. Osmanlije su zaposjele Đakovo te će se na području Đakovštine zadržati još 150 godina čime će kulturno i jezično dugoročno utjecati na stanovnike Slavonije.
Fotografije su preuzete s FB stranice “Paučje u tri koraka”.